"Godinu dana pre razmene nisam ni slutio da će mi se život u potpunosti promeniti. Trudio sam se da završavam fakultetske obaveze, idem na hor, treniram i družim se sa ostalim studentima. Jednog dana sam primetio oglas na fakultetu vezan za razmenu i pomislio da bi bilo super oprobati se u tome. Sam početak je bio pun poteškoća, počev od prikupljanja neophodne dokumentacije, dobijanja vize, traženja smeštaja na duži vremenski period i niz drugih prepreka. Ipak, tog trenutka kada sam ugledao Kampus Las Lagunilas u Haenu, sve poteškoće su bile zaboravljene. Sam univerzitet je veoma modernog izgleda, sa jednom velikom fontanom i amfiteatrom u kome se održavaju različite manifestacije, počev od koncerata pa sve do glumačkih predstava. Na univerzitetu postoji nekoliko zgrada različih namena (za hemiju, biologiju, kulturu) u kojima se nalazi bezbroj amfiteatara. Biblioteka je jedna od zgrada u kojima sam mogao da učim bez ometanja i družim se sa ostalim studentima. Šta više, svaki sprat biblioteke ima nekoliko posebno izdvojenih učionica koje mogu da se rezervišu i u kojima bi studenti spremali prezentacije i razne obaveze za fakultet.
Kao i u svakom okruženju, teško je uklopiti se na početku ali posle nekog vremena sve dođe na svoje mesto. Najviše sam se družio sa Kolumbijcima i Meksikancima koji su dosta slični nama. Takođe, upoznao sam veliki broj Španaca na Univerzitetskom horu u kome sam bio stalan član, kao i Francuze sa kojima sam radio bezbroj zadataka za fakultet, a posle nastavio i da se družim sa njima.
Na univerzitetu, svi profesori su različitog karaktera i očekivanja. Doduše, svi su bili izuzetno zadovoljni mojim znanjem engleskog jezika i odsustvom akcenta. Primetio sam takođe da kod profesora studenti sa Balkana zauzimaju veliko poštovanje i divljenje zbog visokog nivoa engleskog jezika. Na predavanjima su uglavnom bile prezentacije i knjiga koju bi svaki student trebalo da poseduje i koristi na času. Pored toga, predavanja su se takođe sastojala od dosta dodatnih aktivnosti kao što su domaći zadaci koji se proveravaju na času, prezentacije, pisani zadaci itd.
Što se tiče španske kulture, ona je u velikoj količini bazirana na religiji. Za Špance, odlazak u crkvu je obavezan nedeljom, a horovi uglavnom pevaju religioznu muziku u katedralama. Hrana, sa druge strane, je dosta drugačija nego kod nas. U Španskim restoranima se najčešće samo mogu naručiti tapasi koji predstavljaju velika jela namenjena većem broju osoba. Jedan tapas obično naručuju minumum dve osobe. Za jednu osobu to je previše hrane. Kako se veliki broj praznika slavi u Španiji, iskoristio sam vreme da posetim i ostala mesta mimo Haena. Prvi grad koji sam posetio bio je Madrid, koji me je oduševio muzejima Prado i Rejna Sofija. U vreme nove godine posetio sam Barselonu i video Sagradu Familiju, koja je ostavila poseban utisak na mene. Od svih gradova u Španiji, Sevilja mi se najviše svidela. Sevilja je najbolji predstavnik prave tradicionalne arhitekture i ona poseduje pravi duh Španije. Pored Sevilje, posetio sam i Granadu. U Granadi sam video drevnu tvrđavu Alhambru, kao i Toremolinos, gde sam uživao na plažama obale Kosta Del Sol. Odlazak u Pariz za mene je predstavljao vrhunac razmene. Posetio sam razne znamenitosti tog grada poput Luvr muzeja, Orsej muzeja, kao i Rodenovog, Ajfelovog tornja, Trijumfalne kapije, Panteona, Notr Dam katedrale, Univerziteta Sorbona, Per Lašez groblja, sa grobnim mestom poznatog pisca Oskara Vajlda koji me je, kao anglistu i ljubitelja, privukao.
Ovaj tekst ukratko opisuje moj život u Španiji. Nadam se a će moje putovanje i ostalim studentima delovati zanimljivo i da će ih zainteresovati da se prijave za razmenu. Verujte mi, mnogo vredi i da mogu opet bih ponovio ovo nezaboravno iskustvo."